Pjesme "Stihoklepe" su objavljene na www.beograd.com, uglavnom u periodu avgust 2000-januar 2001. Pošto su tamo naišle na dobar odjek čitalaca odlučio sam da ih stavim na svoju ličnu web prezentaciju.

Srdačan pozdrav,

Bojan

STIHOKLEPA

1. **********************

Primakni vatru svoga srca mojem
Mracne tunele davno zatrpane otvori
Ocima kao najsjajnijim vecernjacama
Zazari vijuge uspavane svijesti.

Predji prstima preko moje lire
Razbudi me i obrisi san iz ociju
Hocu da gledam kako ljubis zvijezde
I postajes jedna od njih.

Borite se protiv side:

Kako se koriste pravilno pise?
Kad se ona pomami i krene da uzdise
Kondom se otpakuje i spremi
I vodi ljubav u opremi.

2. ***********
Cudno mi bijese to sto se ne javi
Zato hitro uputih joj protestnu notu
Pa iako me ponekad malo i davi
Dobro dodje kao osvjezenje u zivotu.

Jesil' od ucenja silnog uznemogla?
Il' te jataci tvoji umorise divanom?
Napojil' se vina il' drugog alkohola?
Il se ubi travom i duvanom?

(posveceno jednoj Maji)

Šta je ustvari život?

Vatra koju je neko upalio.
Vjetar koji je vatru raspirio.
Dusa koja je u vatri izgorela.
I prvi snijeg u dekoru zgarista.

(taj dan je umrla baba iz mog komsiluka i njoj posvetih ovu pjesmu)

Kopaonik u stihu

Gledam odozgo sa krova Srbije
Gledam kako sunce na zapadu zalazi
Gledam golica stjenovite vrhove Crne Gore
Gledam kako mrak gasi iglice omorika.

Gledam brda borovnica, malina i kleka
Gledam poljsko cvijece u hiljadu boja
Gledam stotine bistrih izvora i potoka
Gledam sunce kako na zapadu zalazi.

16.8.2000.

Kompjuterska ljubav

Kucam tvoje ime u Times New Roman-u
Velikim slovima, i misom ih mazim
Tesko ce i ime i prezime da stanu
Moracu zato na velicinu da pripazim

I dok gledam nase slike na monitoru
Iz foldera My Documents sa C particije
Nesto se zaglavljuje u Photo editoru
Krci mi hard disk, i prijavljuje illigal operacije.

21.8.2000.

Jesen

Noc je navukla na prozore kapke Bogovima
Vjetar u kuhinju vraca dim iz dimnjaka
Obale rijeke se potukose sa bregovima
Mjesec se usdrio, priljubio uz zemlju.

Dodirnuce dlanove blistave kapi kise,
Nomadske vasare rasuti po ruci.
Mijenjaju se karavani. Cvijece mirise.
Mrtve sahranjuju. Sa vijencima ruza.
Groblje je kapije raskrililo, loze iscvale.
Sijede glave glancaju svoje nadgrobne spomenike,
Kamenu se mole, svijece pale da bi Boga prizvale.
U koloni izgubljenih imena, uokvirene slike.

14.11.2000.

3.*************************

Usni jedan san, ozivi me u njemu
Dodirni mi nepca, jezik pruzi
Vazduh oko tebe, znas da sam u njemu
Udahni me, pusti me u sebe, zadrzi

 

Druga pjesma o ljubavi

Ljubav je u usnama tvojim,
svaku rijec kad izgovoris.
Ljubav je u ocima mojim,
svako jutro kad oci otvoris.

Djevojka sa interneta

Bas se nesto pitam,
sve me nesto cudi,
dal' su to prirode plodovi
Ili pak silikonske grudi?

Lijepo li se nadimaju samo
kao kokosi se o'zgo povjesali
Ehh...da mi je malo medj njih tamo
Kokosova mlijeka piti.

4.*********************
Da si otvorila oci vidjela bi
(Vez sa likom djetinjim
vojnika sa drzanjem gordim
i bljesak ociju nove nade)

Da si oslusnula cula bi
(Svecane fanfare, brujanje krvi
Vrevu gradske cetvrti
Hucanje okeana)

Da si me dotakla osjetila bi
(Tanku kozu zigosanu, naboranu
vrelu krv uzburkanu)

Rijecima si povjerovala.

Posveceno Svetlani

Izmedju dva dana mjesec razliven
Nepoznata carolija opcinila ga sasvim
Zaboravlja li vjetar uspomene da izbrise?

Dok vrijeme pokusava da pojede dane
Ljetne noci jos uvijek pamtim
uvojke tvoje kose upredene
i razliveni mjesec zlatni.

Cekanje

Nije te bilo, a vijao sam te danima.
Nije te bilo, iz oblaka mekog da kanes
Grozdje polusvelo da natopis

Tesko je cekati glasove andjela iz vasione
Tesko je evocirati uspomene, sklapati slike
Smezurana lica sa izrazom tuge
i okovima od gvozdja na umornim nogama suznja.
Tesko su polarne noci duge.

Nekad kazivasmo jedno drugom rijeci
znala mi je voda na usta poteci od slasti
Oci su gorile, misici napinjali u strasti

Divni dani svitase.

Vratice se, mozda,
jedno dugme ostalo je raskopcano
Vratice se,
cijelu noc cu je ljubavlju njezno dozivati
I jedan goblen cu u srcu za nju da izvezem,
ljepsi od Sikstina!

24.1.2002.


Jednoj Miki

Kroz pukotinu izmedju dva vagona, sto polako u koloni
U vozu bez kraja lijeno se vuku izmedju nas
Gledamo se i sastavljamo u mislima nas dvoje
U slagalici svjetlosti, i sijenki sto lome se po nama


Iskre ti vidim u ocima, zare u ubijenom licu bez sjaja
Tvoju kosu pod sesirom od slame
Voz vjetrom razvejava.

Zvonici zvone.
U razlicito vrijeme isti sat da naznace.
U procjepu vremena zateceni.
Ti i ja.

Ne zivjesmo u isto vrijeme.


23.6.2002.